Održan prvi sastanak Implementacionog tima projekta W2E i predstavnika RCUO „Duboko“
„U ovom trenutku Regionala razvojna agencija Zlatibor izrađuje planove razvoja za pet opština. Upravljanje otpadom i zaštita životne sredine su teme „broj 1“ i kod građana i kod nas i smatramo da je kontekst ovog projekta dnevna potreba, rekao je Slavko Lukić, direktor RRA Zlatibor.
Osim dva najkrupnija učesnika RCUO„Duboko“ i Titan cementara Kosjerić (TCK), u ovom procesu imamo lokalna preduzeća koja se ne bave primarnom selekcijom otpada, nedostatak inspekcijskih službi koje ne poštuju postojeću zakonsku regulativu i ne kažnjavaju lokalne samouprave, javna preduzeća, industriju. Imamo propuste na svim nivoima i u svim strukturama, i kada 2/3 učesnika u lancu upravljanja otpadom nisu efikasni, ne možemo očekivati od „Dubokog“ i TCK da sve reše. Od ovog sastanka očekujem da ponudimo pomoć gde je potrebna i da pronađemo optimalne modele za rešavanje nekih problema. Projekat je zato tu da usmeri pravce rešenja, a ako to postignemo, dovoljno smo postigli“, ocenio je Lukić.
Sastanak implementacionog tima Srbija projekta „Od otpada ka energiji za cementnu industriju Zapadnog Balkana“ sa predstavnicima RCUO „Duboko“ održan je 25. juna 2021. u Regionalnom inovacionom start-up centru u Užicu.
„Nakon godine dana trajanja projekta već je dosta urađeno, a rezultati Studije istraživanja tržišta su svojevrsna vodilja za dalje aktivnosti“, ocenila je Sanela Mandić Veljkovski, projekt menadžer GIZ ORF programa.
Prošavši više faza usaglašavanja zaključak istraživanja je da u regiji “Duboko” postoje potencijali za proizvodnju alternativnog goriva, rečeno je u nastavku sastanka.
„Naši kapaciteti za korišćenje alternativnog goriva (AG) nisu upitni, nekih 20% energije može doći iz RDF-a ili slične vrste AG, što bi na godišnjem nivou bilo 20-30.000 tona godišnje, rekao je Miroslav Gligorijević, direktor Titan cementare Kosjerić.
“Duboko” bi bilo prvi izvor ukoliko bi uspeli da uspostavimo saradnju. Naša pozicija je u tom pogledu nepromenjena: potreba i želja postoje, mogućnosti da investiramo postoje, ali i problem sa dozvolama postoji. Kroz ovaj projekat očekujemo da uspostavimo bolju saradnju sa lokalnim „stejkholderima“ (zainteresovanim stranama) prvenstveno, ali i sa drugim subjektima koji su uključeni u izdavanje dozvola. Analizom situacije, došli smo do podataka da smo u razumnom roku počeli da koristimo gorivo iz otpada do sada bismo potrošili preko 200.000 tona otpada verovatno iz „Dubokog“. Pitanje za zaposlene u tom Centru, ali i za osnivače je upravo to: koliko bi rad ovog RCUO bio lakši bez 200.000 tona otpada manje“, postavio je retoričko pitanje direktor Titan cementare Kosjerić.

„Mi smo za svaku opciju, osim da se otpad zatrpava u zemlju, istakao je Momir Milovanović, direktor RCUO „Duboko“. Možemo da pričamo na temu izbora lokacije za izgradnju postrojenja za pripremu RDF goriva i da razgovaramo ko bi to finansirao.
Nakon 5 godina čekanja dozvola, zvanično smo otpočeli građevinske radove na stabilizaciji i proširenju tela deponije. Svake godine imamo 4.000 tona više primljenog komunalnog otpada nego u prethodnoj godini, tako da zaista moramo da se baziramo na boljim rešenjima. Imamo urađene projekte za mehaničko-biološki tretman otpada, projekat za iskorištavanje deponijskog gasa i projekat za preradu podzemnih deponijskih voda koje su veliki problem. Za nas je vrlo važno čuvanje deponijskog prostora, zato je naša želja da sav otpad prođe neki tretman.Uskoro dobijamo šreder za drobljenje otpada i izdvajanje metala iz komunalnog otpada. Idemo u modernizaciju i sa rotacionim sitom sa otvorom do 160 mm kako bi dobili bolji proizvod za alternativno gorivo“, istakao je Milovanović.
„Od 2014. kada smo počeli da otpremano laku frakciju cementarama, predali smo 34.502 tone, od čega cementari Beočin 4.383,25 tona, a cementari Popovac 30.119,15 tona, precizirala je Tanja Knežević, menadžer Centra za selekciju RCUO “Duboko”. Naš plan je da izdvojimo 50.000 tona lake frakcije. Za cementaru bi ostalo 42.730,15 tona, čime bi uštedeli prostor na deponiji za 48,8%“, rekla je Knežević.
Sa druge strane, cementara Kosjerić je tražila dozvolu za korišćenje 20-25% alternativnog goriva od ukupne toplotne energije koja se koristi za proizvodnju cementa, odnosno da 10.000 tona petrol koksa zameni sa 25-30.000 tona alternativnog goriva, ali do sada nije dobila potrebne dozvole.

“Spaljivanje u cementarama nije ništa novo u svetu, u Evropi, i sa tehnološke tačke gledišta dokazano je da nema ozbiljnih negativnih uticaja na životnu sredinu i ljudsko zdravlje, istakao je prof. dr Nemanja Stanisavljević sa Fakulteta tehničkih nauka iz Novog Sada, inače ekspert angažovan na projektu “Od otpada ka energiji.”
Nadovezao se i prof. dr Branimir Jovančićević sa Hemijskog fakulteta iz Beograda, podsećajući da je prošlo 10 godina od sastanka u Kosjeriću, kada je trebalo objasniti lokalnom stanovništvu da upotreba AG nije opasna po životnu sredinu uz sve mere kontrole. „Hteo bih da konstatujem da je prošlo dosta vremena, a da nismo mnogo uradili, jer se po mom mišljenju problemi sa stanjem životne sredine u Srbiji sporo rešavaju i smatram da je narušena životna sredina nejveći problem. Ja sve ovo gledam sa strane hemije, zaštite životne sredine i eko sistema sa jedne strane.U isto vreme sam profesor industrijske hemije gde mi je proizvodnja cementa omiljena tema, tako da mislim da se dobro razumem. Ceo ovaj projekat gledam sa stanovišta zaštite životne sredine, a Cementara Kosjerić je neko ko učestvuje u tome i odličan je partner u procesu rešavanja pitanja komunalnog otpada kao velikog problema životne sredine“, istakao je prof. dr Jovančićević koji je kao ekspert angažovan na izradi Studije izvodljivosti.